home 
smještaj i rezervacije 
o nama 
o istri 
o agroturizmu 
standardi kvalitete 
novosti 
mapa sitea 
FAQ 
kontakti 
marketing uvjeti korištenja i vaša privatnost.
Povijest agroturizma
Priču o agroturizmu u Istri nikako ne možemo započeti bez da ne zavirimo u prošlost i to opet onu antičku, rimsku. Istra je prepuna priča koje se isprepleću od davne prošlosti do sadašnjosti.
Rimski carevi, svojim isluženim i zaslužnim vojnicima davali su posjede u Istri. Na tim posjedima provodili su svoju mirovinu, ali i organizirali proizvodnju maslinovog ulja, vina, žita, stoke i ostalih proizvoda. Živjeli su na tim svojim ogromnim imanjima nazvanim latifundijama. Latifundija je bilo na zapadnoj obali Istre te po svoj južnoj Istri (južnije od 45. paralele). Često su na svojim imanjima organizirali gozbe i na njih pozivali svoje prijatelje, patricije i bogate trgovce te ih gostili svojim proizvodima.
Slobodni seljaci živjeli su u Villama Rusticama. Malim gospodarstvima koja su proizvodila najviše za svoje potrebe, ali viškove prodavali na tržištu i antičkim ugostiteljima koji su organizirali prenočišta s uslugom prehrane i smještaja u mjestima uz glavne puteve. Poneki gradski patriciji imali su svoje vlastite Ville Rustice na kojima su povremeno obitavali, prvenstveno ljeti, te na kojima se proizvodilo za njihove potrebe. Tu su i ugošćavali svoje goste, obično prijatelje. Slično i danas dosta stanovnika Pule ima svoja imanja po selima u okolici na kojima još uvijek proizvode poneki proizvod za vlastite potrebe.
Zanimljivo je da je i jedan ondašnji, rimski, gradonačelnik Pule imao svoju Villu Rusticu u okolici Vodnjana. Očito je bio pod stresom kao i današnji gradonačelnici pa mu je trebao odmak u kontemplaciju.
To bi nekako mogao biti i početak agroturizma u Istri: postojali su gosti koji su odsjedali u originalnom ambijetu, konzumirali su sve proizvode proizvedene na tim gospodarstvima, odmarali se, uživali, a jedino nije postojala komercijalna dimenzija kao danas.
Kuroiziteta radi navodimo da većina latifundija nije napuštena već je život na njima kao i proizvodnja nastavljena i nakon propasti rimskog carstva. Na područjima nekadašnjih latifundija nastaju stancije, ogromna istarska poljoprivredna imanja, od kojih i danas postoji veliki broj. Nažalost nisu zaštićene kao kulturno dobro pa su se većina devastirale jer je oko njih nabujala gradnja turisitčkih apartmana bez poštivanja ambijentalnosti. Neke od stancija danas su pretvorene u agroturistička imanja te sačuvana, a neke još uvijek postoje u izvornom obliku.
