Gastronomija

istra vinova loza turizam Priču o istarskoj gastronomiji opet treba započeti od Grka. Oni su zajedno s Feničanima u Istru donjeli vinovu lozu gdje je naišla na plodno tlo. Prihvate je Histri i započnu je saditi. Ubrzo se toliko izvješte pa počnu proizvoditi jako dobro vino koje nije ostavilo ravnodušnim niti same Grke. Naravno da Grci, kao poznati bonvivani (a i Rimljani su im bili ravni) započnu s Histrima trgovinu vinom.

Priču o gastronomiji namjerno smo započeli vinom. Grci su Histre naučili još jednom delicijom: kruh u vinu. Poznato je kako Grci nisu nikad pili vino uz jelo, već su ga čuvali za kasni večernji ritual kojeg su zvali symposion, već samo ujutro za vrijeme jutarnjeg obroka kada su močili kruh u vino i to čisto vino! Vina u to doba bila su izrazito jaka, teška i gusta i po nekim procjenama uglavnom imala 17-18 vol% alkohola!. Stoga su ga mješali s vodom. Tek Rimljani su započeli piti vino uz obroke. Dakle Istrijani su vrlo rano i od Grka i od Rimljana dobili sva znanja oko vina ali i znanje usavršavali.

Spominjući kruh u vinu, ovdje moramo naglasiti kako u Istri postoji jedan svjetski pecifikum. To je Istarska supa . Istarska supa je jedini specijalitet u svijetu kod kojega možete istovremeno kazati: Dobar tek i živjeli, odnosno od njega se pristojno najesti i napiti. Radi se od terana ili borgonje s dodatkom šećera, maslinovog ulja i papra te prepečenog kruha uronjenog u vino. Istrijani su tu napravili gotovo savršenstvo. Sljubili su vino, prepečeni kruh i maslinovo ulje. Osnova života na Mediteranu. Spojili su nespojivo i napravili harmoniju. I nigdje drugdje ni na Mediteranu niti u svijetu nećete naići na ovakav specijalitet. Ako zaista istinski proniknete u tajne Istre, može vam se dogoditi da vam negdje ponude i breskve u teranu ili pak kuhane kruške u teranu. Probajte.

agroturizam vino Zbog vina i kralj je Epulon izgubio svoje kraljevstvo. No, niti novopridošli Rimljani nisu ostali ravnodušni na vino u Istri. Donijeli su u Istru bakanalije gdje se obilato jelo i pilo do besvijesti. Znali su cijeniti istarsko vino. Tako je carica Livija, žena velikog cara Augusta tvrdila kako svoju duboku starost i vitalnost zahvaljuje vinu iz Istre zvanom Vinum Pucinum. Prema opisima Vinum Pucinum dobivalo se od vinograda s jednoga brda u središnjoj Istri do kojeg dopire morska struja. Ako znamo da je u antičko doba rijeka Mirna bila plovna sve do Motovuna, stoga i nije teško pretpostaviti da je to brdo moglo biti negdje oko Motovuna ili Sovinjaka. A vino je vjerovatno bio teran. Osim terana, crnog vina voćnog mirisa, tipična vina Istre su i malvazija, najprostranjenije vino, žute boje, svježeg i aromatičnog okusa te muškat, zlatne boje, miriši na divlji karanfil, služi se uz slastice i profinjena jela.

Pa su u Istru došli Napoleonovi Francuzi, vinski eksperti i vinski "čarobnjaci". Vide i Francuzi da ovdje ima dobrog vina na pretek. Otkrili su tada jednu svoju tajnu: Kako proizvoditi pjenušce, nešto što Istrijani nisu poznavali, a imali su kvalitetno grožđe. Priča govori kako je u blizini gradića Vrha ranjen jedan francuski vojnik. Njega je pronašla, dovela kući i njegovala mlada djevojka. Kad je prizdravio, za zahvalu otkrio je djevojčinoj obitelji kako proizvoditi pjenušac. Od tada se Vrhu proizvodi i pjenušac. Ovdje treba savakako dodati i jednu zanimljivost, skoro pa i koincidenciju: naime Vrh se nalazi iznad doline Mirne i tu se proizvodi istarski pjenušac, u Francuskoj se šampanjac proizvodi u dolini rijeke Marne! + više o vinu i rakijama